Laboratorijska dijagnostika

Enzim alanin aminotransferaza (ALT) rasprostranjen je u različitim tkivima. Glavni izvor ALT-a u krvi je jetra pa se stoga najčešće koristi za dijagnostiku bolesti jetre.

Povišene vrijednosti: akutni virusni hepatitis, toksično jetreno oštećenje (paracetamol, tetraklorugljik), opstrukcija bilijarnog sustava, ciroza jetre, primarni i metastatski karcinom jetre, infarkt miokarda, infektivna mononukleoza, progresivna mišićna distrofija, dermatomiozitis.

Alkalna fosfataza (ALP) u serumu je prisutna u 4 različita izooblika; jetreno-koštano-bubrežni tip, crijevni tip, placentarni tip te embrionalni tip. Prisutna je u osteoblastima, hepatocitima, leukocitima, u bubrezima, slezeni, posteljici, prostati i tankom crijevu. Jetreno-koštano-bubrežni tip alkalne fosfataze je posebno važan.

Povišene vrijednosti: bolesti jetre i žuči, primarne bolesti kostiju (osteomalacija, osteogenesis imperfecta,intoksikacija vitaminom D, primarni tumori kostiju), sekundarne bolesti kostiju (koštane metastaze, multipli mijelom, akromegalija), insuficijencija bubrega, hipertireoza, ektopično okoštavanje, sarkoidoza, tuberkuloza kostiju, zarastanje kosti nakon prijeloma.

Snižene vrijednosti: obiteljska hipofosfatazija, hipoparatireoidizam, ahondroplazija, bolesti kostiju u bolesnika na dijalizi, hipofizni hipopituitarizam, kronična radijacijska bolest, pothranjenost.

α-amilaza katalizira reakciju razgradnje polimernih ugljikohidrata kao što su amiloza, amilopektin, i glikogen, kidajući 1-4 α-glikozidne veze.

Povišene vrijednosti u krvi: akutni i kronični pankreatitis, karcinom gušterače, alkoholizam, upala slinovnica, bolesti bilijarnog sustava, karcinom bronha, bubrežno zatajivanje, makroamilazemija.

Albumini su neglikolizirani proteini a sintetiziraju se u parenhimskim stanicama jetre. Albumini su najzastupljeniji proteini plazme. Oni održavaju onkotski tlak plazme i transportiraju najrazličitije molekule u krvi. Izlučivanje albumina putem urina poznato je kao mikroalbuminurija, a koristi se u diferecijalnoj dijagnostici proteinurija, te praćenju različitih bolesti.

Povišene vrijednosti u krvi: dehidracija

Snižene vrijednosti u krvi: malnutricija, malapsorpcija, ciroza jetre, karcinom, bubrežne bolesti, infarkt miokarda, opekline, reumatoidni artritis, kronične infekcije

Grupa A streptokoka (streptococcus pyogenes) producira streptolizin O i uzrokuje različite infekcije, kožne bolesti, upale grla koje mogu voditi razvoju glomerulonefritisa, akutnog miokarditisa i akutne reumatske groznice što može ostaviti trajne posljedice na srce i bubrege.

Povišene vrijednosti: infekcija streptokokom grupe A, streptokokna upala grla, šarlah, peritonzilarni apsces, upala srednjeg uha, sinusitis, streptokokni impetigo, erizipel, flegmona, pneumonija, sepsa, meningitis, artritis.

Tumorski biljeg koji se koristi u karcinomu jetara u dijagnostičke svrhe, za stupnjevanje i prognozu bolesti, otkrivanje recidiva, te praćenje uspješnosti terapije.

Kao tumorski biljeg se koristi za dijagnozu, stupnjevanje, prognozu i praćenje uspješnosti terapije kod testikularnih tumora, pridodajući još mjerenje HCG i LD.

Povećane vrijednosti mjerimo u trudnoći i benignim bolestima jetara, npr. Cirozi i hepatitisu.

Preporuka je koristiti ga za probir visokorizičnih bolesnika (teški kronični hepatitis ili ciroza zbog alkohola, HBV, HCV ili hemokromatoza) u intervalima ne češćim od 6 mjeseci u kombinaciji s UZ.

Također ga koristimo mjereći ga u serumu trudnica kod probira mogućeg fetalnog oštećenja.

Aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme je široko zastupljen koagulacijski test za procjenu unutarnjeg i zajedničkog puta zgrušavanja. Produžen je kod urođenog ili stečenog manjka svih čimbenika zgrušavanja, osim čimbenika zgrušavanja VII i XIII. Koristi se i za praćenje terapije nefrakcioniranim heparinom.

Mikroalbumin (mikroalbuminurija): mala količina albumina koja je izlučena urinom.

Određuje se u urinu koji se sakuplja tijekom 24h (24h urin).

Mikroalbuminurija se koristi za rano otkrivanje oštećenja bubrega, posebno kod ljudi koji boluju od dijabetesa ili povišenog krvnog tlaka, kod kojih postoji povišen rizik od narušavanja bubrežne funkcije.

Osnovna funkcija bubrega je eliminacija krajnjih proizvoda metabolizma i viška različitih supstanci koje organizmu nisu potrebne.

Veliki proteini ne prolaze kroz filtracionu membranu u glomerulima bubrega. Albumin je najvažniji protein krvi koji se u cirkulaciji nalazi u visokim koncentracijama.

Zbog toga što ovaj parametar jako varira, potrebno je dokazati povećan gubitak albumina urinom u najmanje dva do tri različita uzorka urina, koji su sakupljeni u razmaku od nekoliko tjedana (najbolje u toku 1 mjeseca).

Povišene vrijednosti u urinu: akutni pankreatitis, parotitis, alkoholizam, insuficijencija bubrega, virusni hepatitis, sarkoidoza.

Mikroalbumin (mikroalbuminurija)

Mikroalbuminurija se određuje radi otkrivanja početnog oštećenja bubrega i to posebno kod pacijenata s dijabetes mellitusom ili s hipertenzijom (povišenim krvnim tlakom).

Ova analiza je od izuzetnog značaja za otkrivanje početnog oštećenja bubrega, te za praćenje zaustavljanja progresa bubrežne bolesti primjenom terapije.

Uzorak je prvi jutarnji urin ili bilo koji slučajni uzorak urina koji se nakupljao u mjehuru minimalno 4 sata (sakupljanje uzorka za pregled urina).

Reumatoidni artritis je jedna od najčešćih autoimunih bolesti koja pogađa 0,5 do 1% svjetske populacije a karakterizira je kronična upala sinovije i progresivna degeneracija sa smanjenjem funkcionalnosti zglobova. Citrulin je meta najrazličitijih auto-antitijela; anti-perinuklearni faktor (AFP), anti-keratinska protutijela (AKA), anti-filagrinska protutijela (AFA) pa to iskorištavamo za određivanje koncentracije.

Povišene vrijednosti: reumatoidni artritis

Određuju se kod pacijenata kod kojih postoji sumnja na autoimuni tireoiditis.

Određuju se kod pacijenata kod kojih postoji sumnja na autoimuni tireoiditis. 30-85 % pacijenata s Hashimoto i Gravesovom bolesti ima povišena ova antitijela, kao i 10 % pacijenata bez bolesti.

Bilirubin se sintetizira iz hema u retikuloendotelnom sistemu prilikom degradacije eritrocita. Nastali bilirubin se vezan na albumin prenosi do jetre. U jetri se vrši konjugacija bilirubina glukuronskom kiselinom te postaje topiv u vodi što mu omogućava eliminaciju putem žuči i dalje probavnim traktom.

Nezrelost jetre i neke bolesti jetre dovode do porasta nekonjugiranog bilirubina. Opstrukcija žučnih vodova i hepatocelularna oštećenja uzrokuje porast konjugiranog i nekonjugiranog bilirubina.

Povišene vrijednosti: akutni i kronični virusni hepatitis, ciroza jetre, hepatocelularni karcinom (bolesti jetre hepatičnog podrijetla), ekstrahepatična kolestaza i odbacivanje organa kod presađivanja jetre (bolesti jetre posthepatičnog podrijetla), Dubin-Johnsonov i Rotorov sindrom.

Bilirubin se sintetizira iz hema u retikuloendotelnom sistemu prilikom degradacije eritrocita. Nastali bilirubin se vezan na albumin prenosi do jetre. U jetri se vrši konjugacija bilirubina glukuronskom kiselinom te postaje topiv u vodi što mu omogućava eliminaciju putem žuči i dalje probavnim traktom.

Nezrelost jetre i neke bolesti jetre dovode do porasta nekonjugiranog bilirubina. Opstrukcija žučnih vodova i hepatocelularna oštećenja uzrokuje porast konjugiranog i nekonjugiranog bilirubina.

Povišene vrijednosti: akutni i kronični virusni hepatitis, ciroza jetre, hepatocelularni karcinom (bolesti jetre hepatičnog podrijetla), ekstrahepatična kolestaza i odbacivanje organa kod presađivanja jetre (bolesti jetre posthepatičnog podrijetla), Dubin-Johnsonov i Rotorov sindrom.

C-peptid nastaje u procesu biosinteze inzulina kao nus-proizvod cijepanjem izvorne molekule proinzulina, zauzimajući važnu ulogu u povezivanju strukture dvolančanog inzulina.

Inzulin i C-peptid se izlučuju u jednakim količinama te ulaze u cirkulaciju preko vene porte. Budući da se polovica inzulina, te gotovo ništa C-peptida odvaja u jetri, C-peptid ima dulje vrijeme poluživota od inzulina, pa se u perifernoj cirkulaciji nalazi od 5 do 10 puta više koncentracije C-peptida.

Određivanje C-peptida, inzulina i glukoze koristi se u diferencijalnoj dijagnozi hipoglikemije radi određivanja adekvatne terapije pacijenata. Povišene razine prisutne su u bubrežnoj insuficijenciji, hiperinzulinemiji i gojaznosti, a snižene u hipoinzulinizmu, Addisonovoj bolesti, radikalnoj pankreatektomiji i gladovanju.

Aktivacija sistema komplementa odvija se klasičnim i alternativnim putem. Budući da je faktor C3 zajednički za oba puta, koncentraciju C3 moguće je evaluirati kao parametar za aktiviranje sustava komplementa.

Povišene vrijednosti: akutne i kronične upalne bolesti

Snižene vrijednosti: urođeni nedostatak C3, autoimune bolesti, glomerulonefritis

Aktivacija sistema komplementa odvija se klasičnim i alternativnim putem. Komponenta komplementa C4 sudjeluje u aktivaciji klasičnim putem. Pad C4 je čest a potpuna odsutnost javlja se rijetko.

Povišene vrijednosti: akutne i kronične upalne bolesti, maligne bolesti

Snižene vrijednosti: urođeni nedostatak C4 komponente komplementa, autoimune bolesti (sistemski lupus, autoimuni tireoiditis, juvenilni dermatomiozitis)

Preporuka za određivanje CEA je stupnjevanje i prognoza, otkrivanje recidiva i praćenje terapije kod kolorektalnog karcinoma.

Povećane vrijednosti prisutne su i kod karcinoma pluća, dojke, grlića maternice ili jajnika. Povećane vrijednosti mogu se pronaći i u nemalignim bolestima kao što su ciroza jetara prouzročena alkoholom, divertikulitis, ulcerozni kolitis, polipi rektuma, hepatitis, bolesti pluća. Također povećane vrijednosti se nalaze i kod pušača.

Ca 125 se koristi isključivo u kombinaciji s transvaginalnim UV za rano otkrivanje karcinoma jajnika u osoba s izrazitom obiteljskom anamnezom karcinoma dojke ili jajnika, dokazanom mutacijom BRCA1, BRCA2 ili MMR gena.

Ca 125 također treba odrediti kod žene s izraslinama u pelvisu kako bi se razlikovale benigne od malignih promjena.

Povećane vrijednosti Ca 125 mogu se naći i kod karcinoma dojke, grlića maternice, cerviksa, kolona i rektuma, endometrija i pluća. Vrijednosti Ca 125 su također povećane u folikularnoj fazi menstrualnog ciklusa, ranoj trudnoći i nekim benignim bolestima (ciste jajnika, endometrioza, ciroza, hepatitis).

Ca 15-3 je vrlo dobar pokazatelj uspješnosti terapije raka dojke, pri čemu se osjetljivost i specifičnost povećavaju usporednim mjerenjem CEA. Promjena vrijednosti tumorskog markera sama, ne bi trebala biti razlog za promjenu terapije.

Povećane vrijednosti Ca 15-3 nalaze se i u karcinomu jajnika, endometrija, trupa maternice, želudca, jetara i pankreasa.

U nemalignim bolestima ( upalne bolesti jetara i pankreasa, reumatske bolesti, tuberkuloza, mastopatija, fibroadenom dojke, benigne bolesti pluća) su također zabilježene povećane vrijednosti Ca 15-3.

Ca 19-9 koristi kao podrška u praćenju tijeka bolesti i terapije kod karcinoma gušterače. Povećane vrijednosti nalaze se i u drugim gastrointestinalnim karcinomima, kao i nekim nemalignim bolestima kao što su pankreatitis, ciroza, hepatitis, cistična fibroza.

Kod diferencijalne dijagnostičke obrade infiltrata na plućima sa sumnjom na karcinom pluća, a prije uvođenja terapije, tumorski je marker koji upućuje na karcinom nemalih stanica pluća (NSLC). U adenokarcinomu pluća koristi se u kombinaciji s CEA. Njegova najznačajnija uporaba je praćenje liječenja NSCLC-a. Može također biti povišen i u nemalignim bolestima kao npr. kod pneumonije, sepse i bubrežne disfunkcije, na što nam ukazuje koncentracija kreatinina i eGFR.

Kreatin kinaza je enzim koji se pojavljuje u četiri različite izoforme; mitohondrijski izoenzim i citoplazmatski izoenzim CK-MM (izoenzim skeletnih mišića), CK-MB (miokardijalni izoenzim), CK-BB (moždani izoenzim).

Povišene vrijednosti: infarkt miokarda, angina pektoris, progresivna mišićna distrofija, polimiozitis, rabdomioliza, akutna cerebrovaskularna bolest, hipotireoidizam, plućna embolija

Kreatin kinaza (CK) je dimerni enzim koji se pojavljuje u 4 različita oblika: mitohondrijski izoenzim i citoplazmatski izoenzimi, CK-MM (mišićni), CK-BB (moždani), CK-MB (mišićno-moždani). Posljednji je najzastupljeniji u srčanom mišiću.

Određivanje mase CK-MB u uzorku važan je dijagnostički element ishemije srčanog mišića kod akutnog infarkta miokarda i miokarditisa.

Povišene vrijednosti: porast koncentracije CK-MB nastupa oko 3 do 8 sati nakon pojavljivanja simptoma vezanih uz bolesti srca, ovisno o tijeku bolesti ostaje povišen određeni vremenski period

C reaktivni protein (CRP) klasični je protein akutne faze u upalnim procesima. Sintetizira se u jetri a sastoji se od pet jednakih polipeptidnih lanaca koji čine peteročlani prsten. CRP je najosjetljiviji od reaktanata akutne faze i njegova se koncentracija brzo povećava u upalnim procesima, porast koncentracije često prethodi pojavi simptoma bolesti. Ima sposobnost aktivacije komplementa. Porast koncentracije CRP-a počinje unutar 6 do 12 sati od početka odgovora akutne faze a maksimalne vrijednosti dostiže unutar 24 do 48 sata. Vrijednosti iznad 100 mg/l povezuju se s ozbiljnim traumama i težim upalama.

Povišene vrijednosti: akutne i kronične neinfektivne upalne bolesti (AIM, DVT, zloćudne bolesti, autoimune bolesti), infekcije, trauma, bubrežna bolest

Diferencijalna krvna slika ukazuje na raspodjelu podvrsta leukocita, u kojoj neravnoteža u njihovom odnosu ukazuje na bakterijske, virusne, parazitarne, alergijske uzroke, upućujući na određenu terapiju ili daljnju obradu pacijentovih uzoraka biološkog materijala, dodatnim dijagnostičkim metodama. Iz DKS-a koji nastaje mikroskopiranjem obojenog razmaza krvi, možemo dobiti i podatak o starosti infekcije, prisustvu abnormalnih leukocita, koji ukazuju na neko hematološko oboljenje, te podatak o morfologiji eritrocita i trombocita.

Završni proizvod u procesu zgrušavanja krvi je fibrin. Pri razgradnji stvorenog fibrinskog ugruška oslobađaju se sastojci ugruška D-dimeri. Njihovo povećano prisustvo ukazuje na povećano stvaranje ugruška. Ovaj screening-test je od dijagnostičke važnosti za otkrivanje DIK (diseminirane intravaskularne koagulopatije) i akutne vaskularne bolesti, uključujući plućnu emboliju i duboku vensku trombozu a to su stanja koja se teško otkrivaju samo s kliničkim pregledom.

Povišene vrijednosti: trombotske bolesti, tumorska progresija, metastaze, trudnoća, teški fizički napor, uzimanje oralnih kontraceptiva

Snižene vrijednosti: arterijske tromboze (jedva mjerljiva koncentracija)

Digoksin je široko primjenjivan steroidni kardio aktivni glikozid koji djeluje inhibitorno na Na+/K+ ATP-azu te na taj način povećava unutarstaničnu koncentraciju Ca2+. Posljedično, digoksin ima pozitivni inotropni učinak te se koristi u liječenju srčanog zatajivanja; poboljšava kontraktilnost i učinkovitost srčanog mišića, povećava ejekcijsku moć lijevog ventrikula i smanjuje tlak u plućnim kapilarama.

Povišene vrijednosti: prevelika doza lijeka

Snižene vrijednosti: nedovoljna doza lijeka

DHEA-S je steroidni hormon koji se sintetizira uglavnom u nadbubrežnoj žlijezdi, a kod muškaraca dijelom i u testisima. Metaboliziranjem prelazi u mnogo jače androgene: androstendion i testosteron. Njegova vrijednost raste nakon sedme godine života, a nakon tridesete opada. Trudnoća i oralni kontraceptivi uzrokuju umjereni porast. Koristi se u dijagnostici adrenalne hiperplazije, a uz slobodni testosteron kao početni probir hiperandrogenizma u hirzutizmu. Često je povišen u sindromu policističnih jajnika (PCOS), a može biti izrazito povišen kod tumora nadbubrežne žlijezde.

Estradiol je hormon koji se sintetizira u nadbubrežnoj žlijezdi, posteljici, testisima i jajnicima. 98 % estradiola vezano je za protein koji veže spolne hormone (SHBG). Određivanje koncentracije estradiola je klinički značajno kod različitih menstruacijskih poremećaja. Povišene koncentracije mjerimo kod muškaraca u feminizaciji, ginekomastiji i tumorima koji produciraju estrogene. Također može biti povišen i u defektu metabolizma steroida. Snižene koncentracije estradiola mjerimo kod urođenih defekata enzima koji sudjeluju u njegovoj sintezi.

Fibrinogen je protein sustava zgrušavanja i fibrinolize, neophodan u nastajanju fibrinskog ugruška i normalne funkcije trombocita u organizmu. Sintetizira se u jetri. U našem laboratoriju mjerimo njegovu aktivnost, koja je povećana u stanjima upale i tromboze. Snižene vrijednosti nalazimo u stanjima smanjene sinteze (naslijedni poremećaji, bolesti jetara) ili povećane potrošnje (DIK).

Aktivnost fibrinogena može biti promijenjena u trudnoći, postmenopauzi, kod pušenja i intenzivne tjelovježbe.

Feritin se sintetizira u brojnim stanicama tijela i predstavlja skladišni protein za željezo. Nalazimo ga u različitim tkivima; jetri, slezeni, mišićima, koštanoj srži i krvi.

Količina feritina prisutnog u krvi odražava rezerve željeza u organizmu.

Povišene vrijednosti: hipokromna anemija, oštećenja jetrenog parenhima, infekcije, upale, maligne bolesti, hemokromatoza.

Snižene vrijednosti: deficit željeza, akutna i kronična krvarenja

LH je hormon bazofilnih stanica prednjeg režnja hipofize, koji se luči pod kontrolom hipotalamičkog hormona koji otpušta gonadotropine (GnRH). FSH stimulira razvoj folikula u jajniku, a kod muškaraca stimulira spermatogenezu. FSH je povišen kod žena kod kojih se jajnici nisu razvili u pubertetu, u premenopauzi kod žena koje imaju poremećenu funkciju jajnika, u menopauzi, jer funkcija jajnika i sinteza steroida prestaje. Povišene vrijednosti mjerimo i kod bolesnika s testikularnom feminizacijom.

Snižene vrijednosti mjerimo kod hipogonadotropnog hipogonadizma, a mogu ukazivati i na pojavu tumora koji stvara steroidne hormone.

Tireoidni hormoni, trijodtironin (T3) i tiroksin (T4) su hormoni koje sintetizira štitna žlijezda, a igraju važnu ulogu u regulaciji tjelesnog metabolizma, kardiovaskularnog sistema, razvoju kostiju kao i normalnom razvoju gonada i živčanog sustava.

T3 se u cirkulaciji nalazi u slobodnom obliku (fT3) koji predstavlja biološki aktivni oblik i onom vezanom na proteine.

Povišene vrijednosti: procjena T3-tireotoksikoze dok je T4 još normalan, povišena vrijednost pojavljuje se kod hipertireoze.

Snižene vrijednosti: hipotireoza

Tireoidni hormoni, trijodtironin (T3) i tiroksin (T4) su hormoni koje sintetizira štitna žlijezda, a igraju važnu ulogu u regulaciji tjelesnog metabolizma, kardiovaskularnog sistema, razvoj kostiju kao i normalan razvoj gonada i živčanog sustava.

T4 se u cirkulaciji nalazi u slobodnom obliku (fT4) koji predstavlja biološki aktivni oblik i onom vezanom na proteine kao što su tiroksin vezujući globulini (TBG), prealbumin i albumin.

Povišene vrijednosti: hipertireoza

Snižene vrijednosti: hipotireoza

Folati se unose u organizam prehranom, tako da je manjak posljedica smanjenog unosa, malapsorpcije zbog bolesti probavnog sustava, neiskorištenja zbog manjka enzima ili liječenja antagonistima folata, uživanja alkoholnih pića, oralnih kontraceptiva, povećanih potreba tijekom trudnoće i poremećaja staničnog dijeljenja. Obzirom da manjak i vitamina B12 i folne kiseline dovode do megaloblastične (makrocitne) anemije, za pravilno liječenje nužno je odrediti koncentracije oba analita. Niska koncentracija folne kiseline u serumu odražava rani stupanj manjka i prethodi tkivnom manjku. Kasniji se stupanj uočava u niskim koncentracijama u eritrocitima i bolje odgovara tkivnom stanju, odnosno megaloblastičnoj anemiji.

88% ukupnog fosfora u organizmu vezano je s kalcijem u kostima u obliku apatita. Preostali dio uključen je u metabolizam ugljikohidrata kao i u strukturu različitih molekula (fosfolipidi, nukleinske kiseline, ATP).

Fosfor se u krvi nalazi u obliku anorganskog fosfora i u obliku organski vezane fosforne kiseline.

Povišene vrijednosti u krvi: kronično bubrežno zatajenje, hipoparatiroidizam, koštani tumori, Addisonova bolest, akromegalija, dijabetička ketoacidoza, trovanje vitaminom D, hipertiroidizam, avitaminoza D (normalan unos fosfata i niski unos kalcija), bubrežna tubularna acidoza.

Snižene vrijednosti u krvi: hiperparatiroidizam, rahitis, osteomalacija, Fanconijev sindrom, dijabetična koma, hiperinzulinizam.

Povišene vrijednosti u urinu: hipertireoidizam, avitaminoza D (normalan unos fosfata i niski unos kalcija), bubrežna tubularna acidoza, acidoza.

Snižene vrijednosti u urinu: hipoparatireoidizam, avitaminoza D (visok unos kalcija).

γ-glutamil transferaza se koristi u dijagnostici i praćenju hepatobilijarnih bolesti te je jedan od najosjetljivijih pokazatelja oštećenja jetre. Ovaj enzim se je pokazao kao vrlo koristan za probir na alkoholizam.

Povišene vrijednosti: intrahepatična ili posthepatična opstrukcija bilijarnog sustava, infektivni hepatitis, masna jetra, alkoholna ciroza i karcinom jetre, cistična fibroza, infektivna mononukleoza, akutni i kronični pankreatitis.

Glukoza je glavni ugljikohidrat prisutan u perifernoj krvi. Oksidacija glukoze predstavlja glavni izvor stanične energije. Koncentraciju glukoze u krvi održavaju različiti hormoni a najvažniji su oni koje sintetizira gušterača.

Najčešću uzrok hiperglikemije je šećerna bolest; pomanjkanje izlučivanja ili aktivnosti inzulina.

Glukoza u urinu se određuje prilikom probira na dijabetes, prilikom procjene glikozurije, za otkrivanje bubrežnog tubularnog oštećenja i praćenje dijabetes melitusa.

Povišene vrijednosti u krvi: šećerna bolest tipa 1 i 2, Cushingov sindrom, kronični pankreatitis, hemokromatoza, karcinom gušterače, glukagonom, akromegalija, feokromocitom, tireotoksikoza, adenom hipofize, teške infekcije, kronične jetrene bolesti, kronična bubrežna bolest, nedostatak vitamina B: Wernickeova encefalopatija.

Snižene vrijednosti u krvi: karcinom Langerhansovih otočića (inzulinom), ekstrapankreatični tumori trbušne šupljine (karcinomi), Addisonova bolest, karcinom nadbubrežnih žlijezdi, hipopituitarizam, hipotireoidizam, nedostatak ACTH, gladovanje, malapsorpcija, oštećenje jetre, nedonoščad, novorođenča dijabetičnih majki, urođene bolesti s nedostatkom ili funkcionalnim poremećajem enzima (galaktozemija, fenilketonurija, von Gierkeov sindrom), predoziranje inzulinom, reaktivna hipoglikemija, alimentarni hiperinzulinizam

Povišene vrijednosti u urinu: bubrežna glikozurija, hiperglikemija, Cushingov sindrom, adrenalna kortikalna hiperplazija.

Haptoglobin je transportni protein za hemoglobin i protein akutne faze.

Snižene vrijednosti haptoglobina su pokazatelj intravaskularne hemolize, te se njegovim određivanjem procjenjuje ozbiljnost i stupanj poremećaja.

Povišene vrijednosti haptoglobina, koji je jaki pozitivni reaktant akutne faze, prate akutna i kronična upalna stanja, maligne bolesti, autoimune bolesti, nefrotski sindrom i infarkt miokarda.

Hemoglobin je protein sastavljen iz četiri podjedinice, svaka sadrži hem a njegova glavna funkcija u organizmu je transport kisika i ugljikovog dioksida. Postoje različite podskupine i derivacije molekule hemoglobina. Jedna od njih je i glikirani hemoglobin (HbA1c), podskupina nastala vezivanjem glukoze na molekulu hemoglobina. HbA1c nastaje vezivanjem molekule glukoze na N-terminalnu amino grupu β lanca molekule HbA. Koncentracija glikiranog hemoglobina je proporcionalna koncentraciji glukoze u krvi te odražava prosječnu koncentraciju glukoze u krvi kroz period od 100 do 120 dana koliko u normalnim uvjetima iznosi životni vijek eritrocita.

Povišene vrijednosti: loše kontrolirana šećerna bolest

Kolesterol visoke gustoće (HDL) je odgovoran za transport kolesterola iz perifernih stanica do jetre. U jetri dolazi do transformacije kolesterola u žučnu kiselinu te se na taj način izlučuje u tanko crijevo.

Praćenje koncentracije HDL kolesterola značajno je za procjenu aterosklerotskog rizika.

Povišene vrijednosti: primarna bilijarna ciroza, kronični hepatitis, otrovanje, dugotrajni tjelesni napor, pretilost, etanol, pušenje, oralni, kontraceptivi

Snižene vrijednosti: tangierska bolest, ateroskleroza, šećerna bolest, hiperlipoproteinemija III, jetrene i bubrežne bolesti

Zbog potrebe specifičnog mjerenja tkiva karcinoma jajnika i to u ranoj fazi, razvijen je tumorski marker HE4 (Human Epididymal Protein), biomarker s minimalnim vrijednostima kod normalnog tkiva jajnika, no maksimalne osjetljivosti na rani karcinom.

Osjetljivost za karcinom jajnika za specifičnost 95%
MARKER
CA125-43,3%
HE4-72,9%
HE4 + CA 125 - 76,4 %

Osjetljivost za karcinom endometrija 1.stupnja za specifičnost 95%
MARKER
CA125-15%
HE4 - 54 %

Kod sumnje na karcinom jajnika preporučeno je istovremeno određivanje razine CA 125 i HE 4 jer se time dobiva još veća točnost i specifičnost mjerenja, te se može odrediti i ROMA index (Risk of Ovarian Maligancy Algorithm).

Karcinomi jajnika i endometrija spadaju u najletalnije vrste tumora. Prognoza se, međutim, bitno popravlja postavljanjem rane točne dijagnoze te što ranijim započinjanjem liječenja.

IgA čini 13% imunoglobulina plazmete služi za zaštitu kože i sluznica od mikroorganizama. Ima sposobnost vezivanja toksina a u kombinaciji s lizozimom razvija antibakterijsku i antivirusnu aktivnost. IgA u serumu postoji u obliku monomera, dimera i trimera, dok je u tjelesnim tekućinama prisutan isključivo u obliku dimera.

Povišene vrijednosti:

poliklonski IgA: ciroza jetre, kronične bolesti probavnoga sustava, infekcije dišnoga sustava, autoimune bolesti

monoklonski: IgA multipli mijelom

Snižene vrijednosti: urođeni nedostatak IgA, nasljedne i stečene imunodeficijencije, kronična limfatična leukemija, nefrotski sindrom

Molekule IgG sastoje se od dva laka lanca (kapa i lambda) i dva teška lanca. Približno 80 % imunoglobulina u krvi su imunoglobulini klase G, njegovi glavni zadaci su zaštita od mikroorganizama, izravna neutralizacija toksina i indukcija fiksacije komplementa. Jedini je imunoglobulin koji kroz posteljicu te na taj način pruža pasivni imunološku zaštitu za plod i novorođenče.

Povišene vrijednosti:

poliklonski: autoimune bolesti, sarkoidoza, ciroza, kronične infektivne bolesti

monoklonski: IgG multipli mijelom

Snižene vrijednosti: nasljedne i stečene imunodeficijencije, nefrotski sindrom, opekline, bolesti probavnoga trakta

IgM se obično sastoji od 10 teških i 10 lakih lanaca tipa kappa ili lambda koji su unutar molekule uvijek identični. IgM ima pentamernu strukturu i najveća je imunoglobulinska molekula a sačinjava oko 6 % imunoglobulina plazme. To je specifično protutijelo koje se prvo javlja u krvi nakon infekcije a ima sposobnost aktivacije komplementa. Koncentracija imunoglobulina M se nakon povlačenja infekcije smanjuje vrlo brzo, za razliku od imunoglobulina G što nam može biti od koristi prilikom diferencijalne dijagnostike akutne i kronične bolesti.

Povišene vrijednosti:

poliklonski: virusne infekcije, autoimune bolesti, primarna bilijarna ciroza, sarkoidoza, nefrotski sindrom, cistična fibroza

monoklonski: Waldenströmova makroglobulinemija, kronična limfatična leukemija, limfomi

Snižene vrijednosti: kao povećani gubitak u protein trošećim enteropatijama i opeklinama, smanjena sinteza u prirođenim i stečenim imunodeficijencijama, fiziološki kod djece su niže vrijednosti

Hiperglikemija, glukagon, aminokiseline, hormon rasta i kateholamini potiču lučenje inzulina. Povišenu koncentraciju inzulina možemo izmjeriti kod pretilih osoba, bolesnika s Cushingovim sindromom, akromegalijom, inzulinomom, hipertireozom i pri primjeni oralnih kontraceptiva, dok sniženu koncentraciju mjerimo kod bolesnika s dijabetes melitusom.

Krvna slika sadrži brojčane podatke o stanicama u krvi: leukocitima, eritrocitima i trombocitima, njihov broj, te mjere veličine i raspodjele prema veličini za eritrocite i trombocite, popunjenosti hemoglobinom za eritrocite. Analizira se na hematološkom brojaču. Promjene u svakoj od tih brojčanih vrijednosti , njihovo smanjenje i povećanje na nalazu je obilježeno, te može ukazivati na različita bolesna stanja: infekcije, leukemije, potisnutu aktivnost koštane srži, anemije, poremećaje u zgrušavanju krvi. Ispitivanje anemija je vrlo važno budući da je anemija najčešći hematološki znak ili bolest.

Kompletna krvna slika sadrži krvnu sliku (KS) i diferencijalnu krvnu sliku (DKS) zajedno.

Vrijednosti pojedinih parametara unutar KKS mogu upućivati na infekciju, upalni proces, nekrozu tkiva, trovanje, anemiju, kolagenoze, leukemije, mijeloproliferativne i limfoproliferativne bolesti, maligne tumore, potisnutu koštanu srž (zbog zračenja, citotoksičnih, imunosupresivnih ili antitiroidnih lijekova), ali i poremećaje u zgrušavanju krvi.

Kronična bubrežna bolest je široko rasprostranjena te značajno povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti i smrti. Kronična bubrežna bolest je definirana kao bubrežno oštećenje glomerularne filtracije, glomerularna filtracija (GFR) niža od 60 ml/min na 1.73 m2. Određivanje kreatinina u serumu ili plazmi se najčešće koristi za procjenu bubrežne funkcije. Kreatinin je razgradni produkt metabolizma kreatinin fosfata u mišićima te je njegova produkcija obično konstantna, proporcionalno mišićnoj masi. Slobodno prolazi glomerule a u normalnim uvjetima se ne reapsorbira u tubulima. Mala ali značajna količina se izlučuje i aktivno.

Budući da porast kreatinina u krvi nije prikladan za detekciju ranog stadija bubrežnog oštećenja, koristi se GFR dobiven testom klirensa kreatinina iz koncentracije kreatinina u dnevnom urinu, koncentracije kreatinina u serumu ili plazmi te volumena dnevnog urina. Test klirensa kreatinina podložan je predanalitičkim pogreškama vezanim uz sakupljanje uzorka te je uvedena matematička procjena glomerularne filtracije (eGFR) temeljena samo na koncentraciji kreatinina u serumu ili plazmi. Za odraslu populaciju se najčešće koriste dvije jednadžbe; Cockcroft - Gault-ova i ona temeljena na MDRD studiji. Za dječju populaciju koriste koristi se Schwartzova jednadžba.

Povišene vrijednosti u krvi: akutna i kronična bubrežna bolest, opstrukcija mokraćnog sustava, akromegalija, gigantizam, hipotireoidizam.

Snižene vrijednosti u krvi: mišićna distrofija.

Kolesterol je steroid koji se sintetizira u brojnim tkivima, najviše u jetri i stijenci tankog crijeva. Približno, 3/4 kolesterola se sintetizira u organizmu, dok se preostala četvrtina u organizam unosi hranom.

Povišene vrijednosti: primarna hiperlipoproteinemija, ateroskleroza, šećerna bolest, hepatobilijarne bolesti, nefrotski sindrom, hipotireoidizam.

Snižene vrijednosti: nedostatak alfa-lipoproteina, hipertiroidizam, hepatocelularna nekroza, malapsorpcijski sindrom, metastatski tumor jetre, megaloblastična anemija.

Kalij je glavni unutarstanični kation od ključnog značaja za aktivnost neurona i mišićnih stanica.

Povišene vrijednosti u krvi: Addisonova bolest, bubrežno oštećenje, dijabetička ketoacidoza, opsežnije oštećenje stanica (opekline, kirurški zahvati, kemoterapije, DIK), teške opekline, primarni i sekundarni aldosteronizam

Snižene vrijednosti u krvi: dugotrajno povraćanje, teški proljevi, primjena iv. infuzije bez nadoknade kalija, gladovanje, malapsorpcija, intestinalne fistule, bubrežna tubularna acidoza, Fanconijev sindrom, hiperaldostero-nizam, Cushingov sindrom, stenoza pilorusa s alkalozom, kronični alkoholizam, osmotska hiperglikemija, respiratorna alkaloza

Kloridi su glavni izvanstanični anioni koji reguliraju ravnotežu raspodjele izvanstanične tekućine.

Povišene vrijednosti u krvi: dekompenzacija srca, bubrežna tubularna acidoza, akutno bubrežno oštećenje, metabolička i respiracijska acidoza, hiperparatiroidizam, dehidracija.

Snižene vrijednosti u krvi: dugotrajno povraćanje, pijelonefritis, metabolička alkaloza, dijabetička ketoacidoza, otrovanje salicilatima.

Povišene vrijednosti u urinu: bubrežna bolest, adrenokortikalna insuficijencija

Snižene vrijednosti u urinu: adrenokortikalna hiperfunkcija

Povišene vrijednosti u urinu: primarni i sekundarni aldosteronizam, bubrežni tubularni sindrom, metabolička acidoza, metabolička alkaloza.

Snižene vrijednosti u urinu: adrenokortikalna hiperfunkcija.

Kalcij je najzastupljeniji mineral u organizmu, velikom većinom vezan u hidroksiapatit u kostima. Manji dio nalazimo u različitim tkivima i izvanstaničnim tekućinama gdje igra važnu ulogu u najrazličitijim procesima (koagulacija, aktivacija enzima, održavanje propusnosti i integriteta stanične membrane.

Povišene vrijednosti u krvi: primarni hiperparatiroidizam, metastatski karcinom kostiju, limfomi, leukemije, multipli mijelom, karcinomi koji izlučuju PTH, sarkoidoza, Addisonova bolest, tireotoksikoza, Pagetova bolest, respiracijska acidoza.

Snižene vrijednosti u krvi: hipoparatireoidizam, malapsorpcijski sindrom, akutni pankreatitis, ciroza jetre, osteomalacija, kronična bubrežna bolest, naslijedni rahitis ovisan o vitaminu D

Povišene vrijednosti u urinu: hiperparatireoidi-zam, koštane metastaze, osteoporoza, Cushingov sindrom, akromegalija, bubrežna tubularna acidoza, idiopatska hiperkalciurija, tireotoksikoza, Pagetova bolest, sarkoidoza, Wilsonova bolest.

Snižene vrijednosti u urinu: hipoparatireoidizam, rahitis, osteomalacija, akutni nefritis, zloćudne bolesti, hipotireoidizam, celijakija, steatoreja.

Kvalitativni pregled mokraće testiranje je koje sadrži kemijski pregled mokraće test trakama i mikroskopski predmet sedimenta mokraće. Analiza se izvodi standardiziranim postupkom, test trake očitavaju na analizatoru, a sediment mikroskopira. Test trakama dobivamo podatke o prisustvu nitrita, proteina, glukoze, ketona, urobilinogena, bilirubina, eritrocita i leukocita, podatak o pH i specifičnoj težini. U sedimentu bilježimo prisustvo leukocita, eritrocita, ostalih stanica urogenitalnog trakta, te izražavamo njihovo brojčano prisustvo.

Povišene vrijednosti u urinu: akromegalija, gigantizam, šećerna bolest, hipotireoidizam

Snižene vrijednosti u urinu: hipertireoidizam, mišićna distrofija, anemija, leukemija

Vrijednosti pojedinih parametara unutar KKS mogu upućivati na infekciju, upalni proces, nekrozu tkiva, trovanje, anemiju, kolagenoze, leukemije, mijeloproliferativne i limfoproliferativne bolesti, maligne tumore, potisnutu koštanu srž (zbog zračenja, citotoksičnih, imunosupresivnih ili antitiroidnih lijekova), ali i poremećaje u zgrušavanju krvi.

Koristi se za procjenu vrijednosti glomerularne filtracije, kao najvažnije funkcije bubrega. Zbog utjecaja volumena i koncentracije kreatinina u 24h urinu na rezultat, jako je važno točno sakupiti urin izlučen u 24 sata.

Kako bismo smanjili utjecaj netočno sakupljenih urina na rezultat klirensa kreatinina, uveli smo procjenu glomerularne filtracije pomoću prediktivnih formula, koje ne koriste vrijednost kreatinina u urinu, već samo u serumu, za odrasle to je Cockroft-Gaultova formula i ona temeljena na MDRD studiji, a za djecu Schwartzova formula.

Određivanje fekalnog kalprotektina je neinvazivni test koji omogućava razlikovanje fukcionalnih crijevnih smetnji (npr. iritablini kolon, IBS) od organskih - upalnih bolesti crijeva (IBD) kod pacijenata kod koji žele izbjeći invazivne (neugodne) enoskopske pretrage. Ovaj jednostavni test pokazati će povišene vrijednosti kalprotektina u stolici, proteina koji se nalazi u citoplazmi upalnih stanica ukoliko se u crijevima događaju upalni procesi. Kod osoba s dokazanom upalnom bolesti crijeva koristi se za predviđanje odgovora na terapiju, otkrivanja relapsa i općenito praćenja terapije. Klinička osjetljivost: 84,4%, specifičnost: 94,5%.

Povišene vrijednosti kalprotektina se nalaze u različitim organskim upalnim oboljenjima kao što su kolitis, Chronova bolest, divertikulitis, polipi, adenomi, karcinomi ili pak zarazne bolesti, ali ne i kod iritabilnog kolona.

Pacijenta treba uputiti na pripremu pacijenta za ovu pretragu.

Kortizol je steroidni hormon kojeg luči kora nadbubrežne žlijezde. Fiziološki je uključen u protuupalne procese i snižavanje krvnog tlaka, sudjeluje u glukoneogenezi, apsorpciji kalcija, te lučenju solne kiseline i pepsina. Određivanje njegove koncentracije u krvi korisno je u diferencijalnoj dijagnozi Addisonove i Cuchingove bolesti, hipopituitarizmu, te adenomu, hiperplaziji i karcinomu nadbubrežne žlijezde. Koncentracija je snižena u urođenim defektima enzima koji sudjeluju u biosintezi kortizola ( prirođena adrenalna hiperplazija ). Povišena koncentracija kortizola javlja se i kod bolesnika s akutnim infekcijama, u stanjima praćenim teškim bolovima, diabetesu melitusu ili zatajenju srca, te kod gravidnih žena ili žena na terapiji estrogenima.

Laktat dehidrogenaza (LDH) je enzim široko rasprostranjen u tkivima, posebno srcu, jetri, mišićima i bubrezima. LDH u serumu se elektroforetski može razdvojiti na 5 izoenzima; LDH 1 (specifičan za srčani mišić), LDH 5 (specifičan za skeletne mišiće) te tri hibridna izoenzima (LDH 2 - 4).

Povišene vrijednosti: infarkt miokarda, hemolitička anemija, leukemija, perniciozna anemija, ciroza jetre, hipoksija, infektivna mononukleoza, virusni hepatitis, dermatomiozitis, polimiozitis, bubrežni infarkt

Kolesterol je steroid koji se sintetizira u brojnim tkivima, najviše u jetri i stijenci tankog crijeva. Približno, 3/4 kolesterola se sintetizira u organizmu, dok se preostala četvrtina u organizam unosi hranom.

Povišene vrijednosti: primarna hiperlipoproteinemija, ateroskleroza, šećerna bolest, hepatobilijarne bolesti, nefrotski sindrom, hipotireoidizam.

Snižene vrijednosti: nedostatak alfa-lipoproteina, hipertiroidizam, hepatocelularna nekroza, malapsorpcijski sindrom, metastatski tumor jetre, megaloblastična anemija

Lipoproteini niske gustoće (LDL) igraju ključnu ulogu u razvoju i napredovanju ateroskleroze i koronarne skleroze. Za eliminaciju LDL-a iz krvi zaslužne su stanice jetrenog parenhima preko specifičnih LDL receptora.

Povišene vrijednosti: hiperlipoproteinemija IIa i IIb, idiopatska hiperlipidemija,ateroskleroza, nefrotski sindrom, šećerna bolest, hipotireoidizam, bolesti hepatobilijarnog trakta, prehrana bigata mastima, pretilost

LH je hormon prednjeg režnja hipofize, koji se luči pod kontrolom hipotalamičkog hormona koji otpušta gonadotropine (GnRH). Kod žena stimulira ovulaciju folikula, a kod muškaraca stvaranje testosterona u intersticijskim stanicama testisa. Povišene vrijednosti kod žena reproduktivne dobi nalazimo u sindromu policističnih jajnika (PCOS) i sindromu testikularne feminizacije kod muškaraca. U premenopauzi LH je povišen kod žena koje imaju poremećenu funkciju jajnika (hipergonadotropni hipogonadizam). Može biti povišen i kod žena čiji se jajnici nisu razvili tijekom puberteta. U menopauzi zbog smanjene funkcije jajnika također je povišen.

Snižene vrijednosti mjerimo kod hipogonadotropnog hipogonadizma, te kod tumora koji stvara steroidne hormone.

Lipoprotein (a) smatra se aterogenim lipoproteinom. Nalazi se u stjenci arterija, a zbog svoje sličnosti s plazminogenom može inhibirati fibrinolizu i djelovati protrombogeno. Visoke koncentracije lipoproteina (a) dobro koleriraju s ranijim manifestacijama ateroskleroze. Preporuča se određivanje kod osoba s dislipidemijom, dijabetesom, bolestima bubrega, kardiovaskularnim i cerebrovaskularnim bolestima.

Magnezij je zajedno sa fosforom glavni unutarstanični kation te igra važnu ulogu u različitim staničnim procesima, posebice enzimatskim reakcijama u kojima je kofaktor. Otprilike je 69% magnezija vezano u kostima; dok je oko 70 % preostalog dijela u slobodnom obliku, a oko 30 % vezanog na serumske proteine (većinom albumine). Bubrezi imaju zadaću održavati koncentraciju magnezija u krvi u uskom rasponu.

Povišene vrijednosti u krvi: zatajivanje bubrega, dijabetička ketoacidoza, hipotireoidizam, Addisonova bolest.

Snižene vrijednostI u krvi: ciroza jetre, kronični proljevi, akutni pankreatitis, ulcerozni kolitis, hipoparatiroidizam, hiperaldosteronizam, malapsorpcijski sindrom, otrovanje digitalisom

Povišene vrijednosti: povećana diureza, renalni gubitak kod bubrežnih bolesti

Snižene vrijednosti: endokrinološke bolesti, nedovoljan unos, gastrointestinalne bolesti

Mioglobin je mali citoplazmatski protein srčanog i skeletnih mišića koji vrši transport kisika u miocitima a djeluje i kao rezervoar kisika u mišićima. S obzirom na malu molekularnu masu, otpušta se u cirkulaciju uslijed oštećenja mišićnog tkiva.

Povišene vrijednosti: akutni infark miokarda, rani ponovljeni infarkt miokarda, ozljede i oštećenja skeletne muskulature.

Natrij je glavni izvanstanični kation i njegova je funkcija održavanje raspodjele vode u organizmu i osmotskog tlaka.

Povišene vrijednosti u krvi: dehidracija, nefrogeni diabetes insipidus, hiperaldosteronizam, Cushingov sindrom, adrenokortikalna insuficijencija, nefropatija s gubitkom soli, bubrežna tubularna acidoza, šećerna bolest, neprikladno lučenje ADH, alkaloza

Snižene vrijednosti u krvi: Addisonova bolest, polidipsija, hipoaldosteronizam, naslijedna adrenalna hipertenzija, dekompenzacija srca, ciroza jetre, nefrotski sindrom, zloćudne bolesti, izvanbubrežni gubitak natrija, smanjena glomerularna filtracija, oligurija, predbubrežna azotemija, hipotireoidizam, opstrukcija pilorusa, malapsorpcijski sindrom, dijabetčna acidoza, diuretici, edemi, teški proljevi, povraćanje, opekline.

Povišene vrijednosti: adrenokortikalna insuficijencija, nefropatija s gubitkom soli, bubrežna tubularna acidoza, šećerna bolest, neprikladno lučenje ADH, alkaloza

Snižene vrijednosti: izvanbubrežni gubitak natrija, adrenokortikalna hiperfunkcija, smanjena glomerularnafiltracija, oligurija, predbubrežna azotemija

Zatajenje srca je klinički sindrom uzrokovan strukturnim i, ili funkcionalnim abnormalnostima srca koji rezultira smanjenjem učinkovitosti srčanog mišića i, ili povećanjem tlaka u srčanom mišiću pri naporu i prilikom odmora. NT-proBNP ima važnu ulogu u dijagnostici i praćenju srčanog zatajenja.

Povišene vrijednosti: srčane insuficijencije, disfunkcije lijevog ventrikula, dilatirane kardiomiopatije, srčane greške, ventrikularna disfunkcija nakon infarkta.

oGTT je test koji pokazuje sposobnost preuzimanja glukoze u organizmu te služi za otkrivanje poremećaja metabolizma šećera. Test traje 2 sata. Test se izvodi tako da se krv za mjerenje koncentracije glukoze, od ispitanika uzima na početku samog testa, potom ispitanik popije točnu određenu količinu glukoze otopljene u vodi, pa mu se ponovo vadi krv.

Mjeri se razina glukoze u krvi u određenim vremenskim razmacima.
1. Kod trudnica u vremenu: 0 min, 60 min, 120 min (mokraća na početku)
2. Kod ostalih u vremenu: 0 min i 120 min (mokraća na početku)

Za izvođenje oGTT-a potrebno je pridržavati se pravila koja su dio Pripreme pacijenta za pretrage.

Test na okultno krvarenje je važan pretražni test kojim otkrivamo mala krvarenja u probavnom traktu, koja prate ulkus ili karcinom.

Protrombinskim vremenom mjerenim u krvnoj plazmi, procjenjujemo vanjski put zgrušavanja krvi, u kojem sudjeluju faktori zgrušavanja II, V, VII i X.

Snižene vrijednosti: nasljedni manjak nekog od navedenih faktora zgrušavanja, oralna antikoagulacijska terapija

Povišene vrijednosti: određena protrombotska stanja

Prokalcitonin se sintetizira u neuroendokrinim stanicama (stanicama štitnjače, pluća i gušterače) te se postupno enzimatskim putem pretvara u kalcitonin. U krvi zdravih osoba koncentracija prokalcitonina je niska, dok koncentracija prokalcitonina raste u bakterijskim infekcijama.

Povišene vrijednosti: biljeg sustavnog upalnog odgovora, jer vrijednosti prokalcitonina pokazuju znatno niži porast kod lokaliziranih infekcija, kroničnih bolesti, autoimunih, alergijskih ili virusnih bolesti.

Više koncentracije prokalcitonina upućuju na lošiju kliničku sliku i ishod.

Prostata specifični antigen je glikoprotein, tumorski marker specifičan za prostatu. Koristi se u probiru i ranom otkrivanju karcinoma prostate, kao i za praćenje terapije.

Povišene vrijednosti: karcinom prostate, neoplazma žljezda slinovnica, preuretalnih i analnih žljezda, hiperplazija prostate, prostatitis.

Snižene vrijednosti: ljekovi - inhibitori 5 alfa reduktaze

Tumorski biljeg koji pomaže u diferencijalnoj dijagnozi razlikovanja benigne hiperplazije prostate od maligne bolesti prostate kada je tPSA između 4 i 10 µg/L. Ukoliko je % slobodnog PSA >25 s velikom sigurnošću govorimo o benignoj hiperplaziji prostate. Ograničavajuće predanalitičko ograničenje je kao i za tPSA, ne vaditi krv prije nego prođe 6 tjedana od palpatornog pregleda prostate, biopsije, resekcije prostate, cistoskopije.

Progesteron je hormon koji se sintetizira u kori nadbubrežne žlijezde, korpus luteumu nakon ovulacije i placenti nakon dvanaestog tjedna trudnoće. U cirkulaciji je vezan na albumine i kortikosteroid-vezujući globulin(CGB). Fiziološki aktivan je slobodni hormon, koji čini oko 3 % ukupne koncentracije u cirkulaciji. Određivanjem njegove koncentracije u serumu dobivaju se podaci o ovulaciji i funkciji korpus luteuma. Snižene vrijednosti upućuju na disfunkciju korpus luteuma, membranoznu dismenoreju, ljuštenje endometrija ili premenstrualne tenzije. Povišene vrijednosti mjerimo u nekim defektima enzima koji sudjeluju u sintezi kortizola.

Prolaktin je hormon koje se sintetizira u stanicama prednjeg režnja hipofize pod inhibicijskom kontrolom dopamina kojeg luči hipotalamus. Fiziološka mu je uloga regulacija stvaranja i lučenja mlijeka u dojci za vrijeme laktacije. Povišene vrijednosti mjerimo u hipotireoidizmu, bolestima bubrega i dojke, prolaktinomu (tumor hipofize), te lagano može biti povišen i kod ostalih tumora hipofize koji pritiskaju držak hipofize. Hiperprolaktinemija šteti gonadalnoj funkciji kod oba spola.

Ovim omjerom koncentracija u urinu, ukupnih proteina i kreatinina, bolje definiramo izlučivanje proteina urinom, odnosno poboljšavamo dijagnostiku proteinurija.

Proizvode ga paratiroidne žlijezde i otpuštaju u krvotok. Po kemijskom je sastavu polipeptid. Izlučivanje PTH obrnuto je proporcionalno razini kalcija u krvi, pa tako niska razina kalcija povećava rad paratiroidnih žlijezda i razinu PTH i obrnuto. Uloga mu je da zajedno s vitaminom D i kalcitoninom mobilizira kalcij i fosfat iz koštanog sustava, poveća apsorpciju kalcija iz crijeva te izlučivanje fosfata bubrezima. Povišena razina prisutna je kod primarnog hiperparatireoidizma, sekundarnog hiperparatireoidizma( zatajenje bubrega ), malapsorpijskog sindroma, poremećaja metabolizma kalcija, dok je snižena kod hipoparatireoze, hiperkalcemije povezane s malignom bolešću, sarkoidoze, prekomjernog unosa vitamina D, poremećaja metabolizma kalcija, hipertireoze.

Određivanjem broja retikulocita pomažemo klasifikaciju anemije.

RF predstavlja dijagnostički kriterij za klasifikaciju reumatoidnog artritisa. Autoprotutijela mogu biti prisutna u svim kategorijama imunoglobulina ali većinom su IgM.

Po uvođenju terapije pripadajuće određenoj vrsti anemije, određivanjem broja retikulocita, pratimo odgovor koštane srži. Nakon transplatacije koštane srži, procjenjujemo eritropoezu.

Reumatoidni faktori su heterogena skupina autoprotutijela usmjerenih protiv antigenskih determinanti na Fc regiji IgG molekula. Važni su u dijagnosticiranju reumatoidnog artritisa, mogu se pronaći i u drugih reumatskih i nereumatskih bolesti. Prisutni su kod klinički zdravih osoba starijih od 60 godina.

RF predstavlja dijagnostički kriterij za klasifikaciju reumatoidnog artritisa. Autoprotutijela mogu biti prisutna u svim kategorijama imunoglobulina ali većinom su IgM.

Povišene vrijednosti: reumatoidni artritis, Sjögren sindrom, sistemski eritemski lupus (SLE), bolesti vezivnog tkiva, bakterijski endokarditis, bolesti jetre, tuberkuloza, sifilis, virusne infekcije, parazitarne infekcije, bolesti pluća, neke vrste tumora

Sedimentacija eritrocita je pretražni test kod sumnje na upalnu reakciju. Sedimentacija je proces povratnog nakupljanja eritrocita u veće ili manje nakupine koje se nakon toga talože (sedimentiraju) na dno epruvete, što je uzrokovano većom gustoćom eritrocita od gustoće plazme. Sedimentiranje eritrocita na dno epruvete potiskuje plazmu prema gore, pa se na taj način stvara sila koja usporava sedimentiranje. U normalnim uvjetima ova su dva fenomena gotovo izjednačena, te je proces sedimentiranja slab.

Povišene vrijednosti: upalni procesi, zbog porasta koncentracije proteina akutne faze, fibrinogena i α-globulina, fiziološki se nalazi kod anemija i za vrijeme trudnoće, zbog promjene u broju eritrocita ili u agregaciji trombocita, što smanjuje intenzitet sile ili relativne površine na koju djeluje ta sila, pa dolazi do povišene sedimentacije.

SHBG je glikoprotein koji povećava topivost steroidnih hormona u biološkim tekućinama i tako ih transportira. Najjače veže testosteron, jače od estradiola, te tako utječe na njihovu dostupnost u krvi. U hirsutnih bolesnica je povećana biodostupnost androgena na razini ciljnih stanica, zbog čega je snižena koncentracija SHBG. Kod adrenarhe SHBG pada istovremeno dok raste DHEA-S. SHBG je povišen u trudnoći i kod davanja estrogena, a snižen kod davanja androgena.

Trigliceridi su esteri alkohola glicerola i tri dugolančane masne kiseline. Djelom se sintetiziraju u jetri da djelom unose hranom. Koncentracija triglicerida određuje se prilikom dijagnostike, praćenja bolesti i liječenja pacijenata koji imaju šećernu bolest, nefrozu, opstrukciju jetre, poremećaje metabolizma lipida i brojne ostale endokrine bolesti.

Povišene vrijednosti: primarna hiperlipoproteinemija, ateroskleroza, šećerna bolest, nefrotski sindrom, hipotireoidizam, disglobulinemija, pankreatitis, kronične bubrežne bolesti, glikogenoza, trudnoća, prehrana bogata ugljikohidratima, pušenje, oralni kontraceptivi, estrogeni

Snižene vrijednosti: naslijedna lipoproteinemija, kronična opstruktivna plućna bolest, hipertiroidizam, malapsorpcijski sindrom, nedostatna prehrana, dugotrajni tjelesni napor, askorbinska kiselina, heparin

Troponin T je komponenta kontraktilnog mehanizma glatkih mišića. Troponin T kojeg nalazimo su srčanom mišiću (cardiac TnT), znatno se razlikuje od sketetnog troponina T. Zbog visoke tkivne specifičnosti, cTnT je visoko osjetljiv marker oštečenja miokarda. Koncentracija srčanog troponina T raste brzo nakon akutnog infarkta miokarda a povišena koncentracija u krvi može perzistirati do dva tjedna.

Povišene vrijednosti: akutni infarkt miokarda, nestabilna angina, miokarditis, perikarditis, perioperativna ozljeda miokarda, kronične miopatije, sepsa, kronična bubrežna bolest

Tireotropin (TSH) je glikoprotein koji ima glavnu regulatornu ulogu štitne žlijezde, regulira sintezu i sekreciju hormona štitnjače. Pretstavlja osnovni test u dijagnostici poremećaja u radu štitnjače. Mala promjena u koncentraciji slobodnih hormona štitnjače rezultira značajnijom promjenom u koncentraciji ovog hormona.

Povišene vrijednosti: hipotireoza

Snižene vrijednosti: hipertireoza

Sintezu testosterona koja se odvija u Leydigovim stanicama testisa, regulira hormon hipofize LH. Testosteron je odgovoran za razvoj muških spolnih organa, prostate, seminalnih vezikula i rast pubičnih i aksilarnih dlaka, te dlaka na licu. Povišena vrijednost kod muškaraca nalazi se u kompletnoj rezistenciji na androgene, dok se snižena mjeri u hipogonadizmu, orhidektomiji, estrogenskoj terapiji, Klinefelterovom sindromu, hipopituitarizmu i cirozi jetre.

Kod žena je fiziološki koncentracija testosterona značajno niža nego kod muškaraca, a sintetizira se u malim količinama u jajnicima i nadbubrežnoj žlijezdi, te 50-60% perifernim metabolizmom predhormona, uglavnom androstendiona. Povišene vrijednosti kod žena mjerimo u sindromu policističnih jajnika (PCOS), tumoru jajnika, tumoru nadbubrežne žlijezde i adrenalnoj hiperplaziji.

Tireoglobulin (Tg) ima važnu ulogu u sintezi hormona štitnjače. Nastaje u stanicama štitnjače na stimulaciju s TSH, te se oslobađa u «luminu» tireoidnog folikula. Normalno se izlučuje u malim količinama i u cirkulaciju. Nakon uklanjanja štitnjače, tireoglobulin se više ne može odrediti u krvi. Tireoglobulin je biljeg morfološkog integriteta štitnjače. U slučajevima nasljednog hipotireoidizma određivanje tireoglobulina može pomoći za razlikovanje između stanja potpunog nedostatka štitnjače i hipoplazije štitnjače ili nekog drugog patološkog stanja, dok oštećenje stijenke folikula može dovesti do povećane koncentracije tireoglobulina u krvotoku.

Zbroj koncentracija UIBC-a i serumskog željeza predstavlja ukupni kapacitet vezanja željeza (TIBC). TIBC odražava maksimalnu koncentraciju željeza koju transferin može vezati.

Urea je glavni krajnji produkt metabolizma proteina. Sintetizira se u jetri, u ciklusu uree iz amonijaka nastalog deaminacijom amino kiselina. Urea se izlučuje većinom putem bubrega, manji dio znojenjem, a nešto se razgradi i u crijevima djelovanjem bakterija.

Određivanje koncentracije uree je najčešće korišten probirni test za procjenu bubrežne funkcije.

Povišene vrijednosti u krvi: smanjena perfuzija bubrega, šok, hipovolemija, kronični nefritis, nefroskleroza, tubularna nekroza, glomerulonefritis, opstrukcija urinarnog trakta, povećanog unosa proteina

Snižene vrijednosti u krvi: teška jetrena bolest, akromegalija, nefrotski sindrom, celijakija, trudnoća

Povišene vrijednosti u urinu: hiperparatireoidizam

Snižene vrijednosti u urinu: jetrene bolesti, toksemija, bubrežno oštećenje

Urična (mokraćna) kiselina je krajnji produkt metabolizma purina u ljudskom organizmu. Određivanje urične kiseline se koristi u dijagnostici i liječenju brojnih bubrežnih i metaboličkih poremećaja.

Povišene vrijednosti u krvi: giht, Lesch-Nyhanov sindrom, bubrežne bolesti, leukemije, limfomi, policitemija, multipli mijelom, tumori, psorijaza, glikogenoza tipa I, cistinoza, virusni hepatitis, anemija srpastih stanica

Snižene vrijednosti u krvi: hepatocelularna bolest, Fanconijev sindrom, ksantinurija, nedostatak folne kiseline, trovanje olovom.

Povišene vrijednosti u urinu: giht, leukemije, Wilsonova bolest, cistinoza, virusni hepatitis, anemija srpastih stanica.

Snižene vrijednosti u urinu: nedostatak folne kiseline, trovanje olovom, predoziranje alopurinolom, povećana renalna ekskrecija.

Ukupno željezo u organizmu prisutno je u količini od 3 do 3,5 g, od čega se oko 2.5 g nalazi u eritrocitima ili njihovim prekursorima u koštanoj srži. Plazma sadrži svega oko 2,5 mg željeza vezanog na transferin. Normalno je samo trećina veznih mjesta povezana sa željezom (Fe3+). Nezasićeni kapacitet vezanja željeza (UIBC) predstavlja slobodna mjesta na transferinu na koja bi se moglo vezati željezo.

Povišene vrijednosti: sideropenična anemija

Snižene vrijednosti: perniciozna anemija

Proteini plazme prvenstveno se sintetiziraju u jetri, plazma stanicama, limfnim čvorovima, slezeni i koštanoj srži. U stanju bolesti, koncentracija ukupnih proteina kao i udjeli pojedinih frakcija mogu se znatno promijeniti.

Povišene vrijednosti:

monoklonski: multipli mijelom

poliklonski: kronične infekcije, ciroza jetre, autoimune bolesti, sarkoidoza, AIDS

Snižene vrijednosti: malnutricija, malapsorpcija, nefrotski sindrom, teške opekline

Određivanje proteina u urinu koristi se u dijagnostici i za vrijeme liječenja bolesti i stanja koje karakterizira proteinurija ili albuminurija, kao što su bubrežne, srčane bolesti i poremećaji funkcije štitnjače.

Povišene vrijednosti: bubrežne bolesti, bolesti srca i štitnjače, nakon teških tjelesnih napora, monoklonska gamapatija, nefritis, dijabetička nefropatija, infekcija mokraćnog trakta.

Vitamin D prethodnik je steroidnih hormona, koji uzimamo prehranom ili stvaramo u koži pod utjecajem UV zraka. Da bi bio biološki aktivan mora proći hidroksilaciju u jetri i potom u bubregu.

Vitamin D se najčešće određuje u bolestima koje utječu na gustoću kostiju (osteoporoza, osteomalacija, povišeni PTH), ali i kod osoba koje se ne smiju izlagati suncu, osoba s malapsorpcijom masti, povećanim gubitkom vitamina D (nefrotski sindrom, upotreba lijekova koji ubrzavaju metabolizam vitamina D), bolestima jetre i sl.

Snižene vrijednosti: smanjeno izlaganje suncu, malapsorpcija masti, indukcija mikrosomalnih enzima lijekovima, insuficijencija bubrega, oštećenje parenhima jetre, hipokalcijemija, hipokalcijurija, povišeni AP ili PTH, smanjena gustoća kostiju, česte frakture

Povišene vrijednosti: terapija vitaminom D

Vitamin B12 je kofaktor za dva enzima, metionin sintaze i metilmalonil CoA mutaze, sudjeluje u stvaranju mijelina i zajedno s folnom kiselinom sudjeluje u sintezi DNA. U većini ovih reakcija vit. B12 olakšava transfer jednog ugljika s jedne molekule na drugu , što se primjerice očituje u formilaciji folata. Glavni izvor vit. B12 u ljudi je meso. Anemija je najčešća posljedica deficita B12. U megaloblastičnoj anemiji je MCV povišen zbog nedostatka B12. Povezanost megaloblastične anemije i B12 koncentracije nije uvijek jednoznačna, tako koncentracija B12 u ovom stanju može biti u referentnom intervalu, kao i snižene vrijednosti u zdravih osoba. Najčešća posljedica manjka B12 je perniciozna anemija, koja nastaje zbog nedovoljnog unosa s posljedično sniženom koncentracijom u serumu. Niz stanja je praćen sniženom koncentracijom B12 u serumu: manjak željeza, kasnije faze trudnoće, vegetarijanska prehrana, resekcija želudca i tankog crijeva, oralni kontraceptivi, paraziti u probavnom sustavu, bolesti gušterače, primjena antiepileptika i starija životna dob. U nekim stanjima su vrijednosti B12 povišene: bubrežno zatajenje, bolesti jetara i mijeloproliferativna bolest.

Pretragom Anti-SARS-CoV-2 može se utvrditi prisustvo neutralizirajućih antitijela na virus koji uzrokuje Covid-19. Test daje jedan rezultat koji se odnosi na sva antitijela na tzv. "šiljati" (engl. spike) protein virusa. Osjetljivost testa je visoka ukoliko se test radi dovoljno dugo nakon izlaganja virusu (nakon serokonverzije, koja je prosječno oko dva tjedna).

Organizam reagira specifično na SARS-CoV-2 tako da se IgG i IgM antitijela javljaju gotovo istovremeno u krvi pacijenta, a to je najranije desetak dana od pojave simptoma bolesti. Stoga, odvojeni rezultati za IgG i IgM antitijela nemaju prednost pred skupnim rezultatom. Najčešće je potrebno oko dva do tri tjedna nakon pojave simptoma za pojavu antitijela. Pojedinci mogu razviti samo IgA antitijela pa serološki testovi koji daju pojedinačan rezultat za IgG ili IgM antitijela nemaju korist, za razliku od seroloških testova koji daju ukupan serološki odgovor (IgG+IgA+IgM). Radi se o validiranom testu, koji se provodi metodom ECLIA (metoda elektrokemiluminiscencije, na platformi Roche) na imunokemijskom analizatoru. Test objedinjuje sumarno sva antitijela, tj. ne razdvaja posebno IgG i IgM te se koristi za razjašnjavanje predhodnih infekcija.

Moguće vrijednosti u nalazu:

negativno
Kod pacijenta nije nađeno prisustvo antitijela. Negativan nalaz ne isključuje prisustvo SARS-CoV-2 virusa u respiratornom sustavu pacijenta ukoliko je pretraga napravljena prerano u fazi infekcije. Općenito, ako je od pojave simptoma za koje je pacijent sumnjao da su prouzročeni SARS-CoV-2 virusom proteklo više od 14 dana, a nalaz je pokazao da nema antitijela - vjerojatno su simptomi nalik na Covid-19 bili prouzročeni drugim uzrokom. Također, utvrđeno je da neki pacijenti s utvrđenom Covid infekcijom ne razvijaju antitijela, dok kod nekih tijekom vremena koncentracija antitijela postala nemjerljiva, iako je osoba bila u kontaktu s virusom i prvobitno razvila antitijela.

pozitivno
Pozitivan nalaz dokaz je izloženosti pacijenta virusu ili preboljele infekcije. Antitijela koja se mjere ovim testom također se nalaze kod cijepljenih osoba. Moguće je da će koncentracija antitijela padati s vremenom, ali ta dinamika za sada nije dugoročno istražena na dovoljno velikom broju ispitanika. Isto tako, u ovom trenu još ne postoje sigurni dokazi da prisustvo antitijela djeluje zaštitno kod ponovljenog izlaganja virusu.

Test nije dijagnostička pretraga - za postavljanje dijagnoze preporuča se pretraga iz brisa PCR metodom. Test može pomoći u razjašnjavanju preboljelih infekcija nepoznatog uzroka, kao u svrhu epidemiološkog praćenja.

Brzim antigenskim testom otkrivamo prisustvo samog virusa u brisu nosa. Reakcija je imunokemijska, razvija se u kratkom vremenu, te daje samo pozitivan ili negativan rezultat.

Peroralno uneseno željezo većinom se nalazi u trovalentnom obliku (Fe³⁺), uz pomoć vitamina C, reducira se u dvovalentni oblik (Fe²⁺). te se kao takvo apsorbira u tankom crijevu. Prelaskom u crijevnu sluznicu a prije ulaska u cirkulaciju oksidira se djelovanjem ceruloplazmina u (Fe³⁺) formu i takvo veže na transferin. Gotovo svo željezo u serumu je vezano na transferin.

Povišene vrijednosti: hemokromatoza, hemosideroza, perniciozna anemija, aplastična i hemolitička anemija, anemija srpastih stanica, akutni hepatitis, akutno i kronično otrovanje željezom i olovom

Snižene vrijednosti: anemija zbog nedostatka željeza, akutne i kronične infekcije, zloćudne bolesti, nefrotski sindrom, Kwashiokor.

Osteokalcin je peptid čija sinteza ovisi o vitaminu K. Stvara se uglavnom aktivnim osteoblastima te je većina ugrađena u organskom matriksu kosti. Osteokalcinski dijelovi koštanog matriksa također ulaze u cirkulaciju za vrijeme koštane resorpcije; također je osteokalcin prisutan u megakariocitima (stanice iz koje nastaju trombociti) te u trombocitima. Stoga povišene razine osteokalcina u serumu često se objašnjavaju ne samo kao znak povećanog stvaranja kosti, nego i kao znak povećane izmjene kosti. Za ovu je pretragu potrebno biti natašte.

Povišene vrijednosti mjere se kod stvaranja kosti i veće aktivnosti kosti (hiperparatireoiditis, metastaze u kostima, osteoporoza, rahitis). Povećan je i kod zapriječene eliminacije bubregom.

Snižene vrijednosti često mjerimo kod prisutnog reumatoidnog artritisa.

β-cross laps je raspadni produkt kolagena tipa I u humanom serumu i plazmi, čije mjerenje pomaže pri procjeni resorpcije kosti. Može služiti za praćenje antiresorptivne terapije (bifosfonati, hormonska terapija) kod žena u postmenopauzi, te za individualnu dijagnozu osteopenije.

Predanalitika: Za ovu je pretragu potrebno biti natašte.

Povišene vrijednosti mjerimo kod oboljenja paratireoidne žlijezde (povišen PTH!), nedostatka vitamina D, karcinoma s metastazama u kostima, osteoporoze, dugotrajnog mirovanja. Snižene vrijednosti mogu se pojaviti nakon terapije nekim lijekovima (nadomjesna hormonska terapija tijekom menopauze; bifosfonati).

Hormon rasta ili somatotropin jedan je od hormona koje luči prednji režanj hipofize.  Po sastavu je polipeptid sastavljen od 191 aminokiseline, čije lučenje potiče aktivnost somatoliberina, a koči aktivnost somatostatina. Stvara se tijekom čitavog života, ali najviše u razdoblju rasta, i to najviše tijekom noći.

Njegov periferni učinak ostvaruje se posredstvom somatomedina ili inzulinu sličnog čimbenika rasta (IGF-1) koji se pod utjecajem hormona rasta stvara u jetrima.

Prekomjerno lučenje hormona rasta u vrijeme tjelesnog razvoja dovodi do prekomjernog rasta ili gigantizma. Prekomjerno lučenje kod odraslih osoba kod kojih je rast završen dovodi do niza simptoma i znakova koje nazivamo akromegalijom. Akromegaliju obilježavaju prekomjerni rast čeljusne kosti, zadebljanje hrskavice u grlu čineći glas dubljim i promuklim, grublji izraz lica te povećanja šaka i stopala. Daljnja klinička obilježja su poremećaji menstrualnih ciklusa kod žena, te smetnje libida i potencije kod muškaraca.

Nedostatno lučenje hormona rasta obično se primijeti već u djetinjstvu kroz usporen rast i razvoj.

Manjkavo lučenje hormona adenohipofize može biti ograničeno samo na hormon rasta ili generalizirano, pri čemu se nedostatno luče svi hormoni. Uzroci mogu biti višestruki. U slučaju izoliranog manjka hormona rasta, pubertet može nastupiti.

IGF-1 (faktor rasta sličan inzulinu 1) je peptidni hormon koji se stvara uglavnom u jetrima pod utjecajem hormona rasta. IGF-1 je jedan od glavnih faktora rasta i diferencijacije stanica. Učinke na ciljna tkiva ostvaruje vezivanjem za specifične receptore i za inzulinske receptore. IGF-1 receptor je po svojoj strukturi jako sličan inzulinskom receptoru. Može vezati i inzulin, ali afinitet prema inzulinu je mnogo manji nego prema IGF-1. Koncentracija IGF-1 u krvi je tisuću puta veća od koncentracije inzulina, a u krvi se nalazi vezan za specifične proteine koji reguliraju njegovu aktivnost.

IGF-1 ima približno 50% sličnosti u strukturi sa proinzulinom i brojne biološke aktivnosti slične inzulinu, premda njegov značaj u homeostazi glukoze još nije u potpunosti poznat.Suvišak IGF-1 izaziva hipoglikemiju, dok njegov nedostatak ima za posljedicu patuljast rast. Neke neoplazme mogu lučiti IGF-1, pa ti pacijenti mogu razviti hipoglikemiju.

Određivanje IGF-1 u krvi najviše se koristi u dijagnozi poremećaja izlučivanja hormona rasta. Povećano izlučivanje hormona rasta hGH i IGF-1 može izazvati abnormalnu veličinu kostura i druge poremećaje karakteristične za akromegaliju i gigantizam. Kod djece, gigantizam dovodi do povećanog rasta dugih kostiju, što rezultira visokim rastom djeteta. Kod odraslih, akromegalija izaziva izobličavanje kostiju na pojedinim dijelovima tijela (nos, uši, vilice, šake, stopala) i otjecanje pojedinih tkiva. Do ovakvih promjena dolazi zato što su u odrasloj dobi zatvorene epifize kostiju i nije moguć njihov daljnji rast. Oba stanja dovode do nastanka uvećanih organa kao što je srce i drugih komplikacija, kao što su:

• dijabetes melitus tip II,
• povećan rizik od kardiovaskularnih bolesti,
• hipertenzija,
• artritis.

Snižene vrijednosti posljedica su:

• deficit hormona rasta
• neosjetljivost na hormon rasta
• smanjene funkcije hipofize
• oboljenja bubrega i jetara
• nutritivne deficijencije (anorexia nervosa)
• uzimanja visokih doza estrogena

Povišene vrijednosti posljedica su:

• povećane sinteze hormona rasta
• tumora hipofize (obično benignih)
• puberteta i trudnoće (fiziološke)

Ca 72-4 je tumorski biljeg izbora za praćenje liječenja te tijeka bolesti u bolesnika s rakom želuca, te kao sekundarni tumorski biljeg za mukozni rak jajnika. Nakon uklanjanja tumora, vrijednost Ca 72-4 počinje opadati i za otprilike 23 dana dostiže normalne vrijednosti.

Povišene vrijednosti nalaze se u osoba s adenokarcinomom kolona, jajnika, ezofagusa, dojke, karcinoma pluća ne-malih stanica te želuca. Povišene vrijednosti mogu se naći i u bolesnika sa benignim bolestima, kao što su: pankreatitis, ciroza jetara, bolesti pluća, reumatska i ginekološka oboljenja, benignim bolestima jajnika i dojke te benignim poremećajima probavnog sustava.

Autoimuni poremećaj koji ima za posljedicu pojačani rad štitnjače (hipertireoza), puno je rjeđi od poremećaja koji rezultira smanjenim radom štitnjače (hipotireoza), te je za liječenje puno zahtjevniji. U ovom poremećaju dolazi do stvaranja protutijela usmjerenih na TSH receptore, koji se nalaze na površini stanica štitnjače. U normalnom stanju TSH preko ovih receptora regulira rad štitnjače, odnosno količinu proizvedenih hormona.

Antitijela na TSH receptore ili TSH stimulirajući imunoglobulin (TSI) su protutijela koja šalju krivu informaciju stanicama štitnjače, kao da tijelo nema dovoljno hormona štitnjače, a zapravo ih ima. Ovakav autoimuni poremećaj se događa u Gravesovoj i Basedowljevoj bolesti štitnjače. Koncentracija protutijela u krvi pacijenata se mijenja, tako da često pacijenti jedno vrijeme imaju uredne laboratorijske vrijednosti protutijela što govori u prilog smirivanja bolesti, dok u slijedećem mjerenju povišene vrijednosti protutijela govore o aktivaciji bolesti.

Protutijela štitnjače mogu izazvati i različite smetnje vida kao npr. pojavu dvoslika, izbuljene oči (egzoftalmusa) ili ograničenu pokretljivost očiju.