Prof. Peršić o upravljanju Thalassotherapijom Opatija

 
 
Autor: Nađa Berbić
Datum:
28/12/2022
 
Što ustanove čini dobrima? Na to pitanje, kada bismo saželi odgovor na jednu riječ, prof. dr. sc. Viktor Peršić odgovara: „Ljudi“. I eto ujedno važnog dijela odgovora o tome zašto je u prvom ozbiljnom istraživanju HLK, Thalassotherapia Opatija čiji je ravnatelj, dobila dvije prestižne ocjene. Prva je zdravstvena ustanova po zadovoljstvu liječnika uvjetima rada. Druga po kvaliteti upravljanja.
To je povod razgovoru s prof. dr. Peršićem o tome koja su razmišljanja i koncepti ravnatelja i njegovih zaposlenika doveli do prepoznatljivosti kvalitete.
– Nisam ni sam bio svjestan koliko to istraživanje ima težinu, kaže prof. dr. Peršić. Ono ima i svoj znanstveni aspekt. Netko će reći da nema. I takve ocjene treba uvažiti. Ali, ja mislim da mi iz tog istraživanja trebamo izvući najbitnije. Naravno da priznanja gode.

Istraživanje HLK treba dati smjer poboljšanja
Ali nije najbitnije jesmo li mi baš najbolji, a netko drugi nije. Možemo dvojiti o značaju prvog, drugog ili sedmog mjesta. Ali, bitno je to, kako smo dobili te podatke, a oni su istiniti. Najbitnije je možemo li iz tih podataka izvući zaključke, postaviti ciljeve, postaviti temelje za rješenje nekih pitanja koje su ljudi istaknuli.
Ne možemo sporiti što su ljudi rekli. Ako je Hrvatska u situaciji da joj nedostaje zdravstvenih djelatnika, i ako se više puta ponavljalo da plaće nisu ključni problem za odlazak iz Hrvatske, onda danas možemo vidjeti što to njih smeta.
Vrlo je jasno iz ovog istraživanja koje razloge možemo izdvojiti za odlazak medicinskog kadra iz Hrvatske. Imamo jasno izrečeno što to njih smeta.

Trasiranje puta promjenama
Ti su podaci bitni jer mogu trasirati put za neke promjene. Potpuno nebitno za sustav je to je li to Thalassotherapia Opatija ili će to biti netko drugi. Dakle, težnja bi trebala biti da svi budemo bolji. I tu je poanta i vrijednost. Kako da svi krenemo nabolje.

Gdje vas kao ravnatelja u razmišljanjima to vodi?
– Možda bi trebalo povezati fluktuaciju kadra, svog zdravstvenog kadra ka ustanovama koje imaju bolje uvjete rada. Dakle, uvjeti rada su vezani za rezultat i ostanak kadra.

Kako ste vi to postigli?
– Kad govorimo o uvjetima rada bilo bi smiješno razmišljati o prvom čovjeku ustanove, samo sad u ovom trenutku. Mi razmišljamo i o ljudima koji su ustanovu vodili jučer i prekjučer, simbolički govoreći. Dakle ustanova ima kontinuitet. Nešto je tu već bilo postignuto. To je posao koji se u Thalassotherapiji odvija već 30 godina. I prije toga još 35 godina. Pa je ta kvaliteta i bivših ravnatelja i uprava i cijele infrastrukture koja prati ustanovu u svim tim razdobljima. Dakle, ranije su uprave trasirale put. Mi ga nadograđujemo. Da bi sve to bilo moguće treba netko tko će projekte, ideje i vizije financijski pratiti. Dakle, i Upravna vijeća imaju ulogu. A posebno vlasnik Primorsko-goranska županija. Dakle, puno je tu kotačića koji moraju sinkronizirano raditi.

Podržavajući kontekst je svakako značajan.
– Da, iako jednostavno je to ovako reći. Ali u praksi, puno je tu zavrzlama i komplikacija koje se dnevno odvijaju. Treba puno energije, truda i muke mnogih ljudi. Mora postojati niz sinergijskih pravaca da bi se dobio cjelovit rezultat. Počevši od recepcionara, nema nevažnih ljudi, stručni timovi na svim razinama rade svoj posao. Na koncu svjetlo obasja vrh, ali puno je tu posla velikog broja ljudi.

Osluhnuti zašto ljudi gunđaju
Pa i oni koji sjede na našim jutarnjim sastancima dnevno pridonose promjenama jer gunđaju. Voditelj tima ili ravnatelj može čuti to gunđanje ili ne mora. Ali, ako ga čuje, onda su svi ljudi sudionici tog procesa razvoja. Neke stvari smo možda prečuli, neke možda nismo uspjeli, ali ideja je da se korak po korak ide naprijed. Želimo biti bolji. U tom dijelu koji ljude zadržava ovdje nastojimo biti stalno bolji. Ali, nije ni samo upravljanje presudno.
Neki bi ljudi zasluživali da ih se plaća po kvaliteti, obimu posla.

To je o ishodima liječenja, koje konačno reforma toliko naglašava?
– Naravno, ali neke ljude koje trebamo, a izvrsnost im je izvan okvira ovog sustava ne samo u medicinskom dijelu, nekad ne možemo platiti. Imamo ono što imamo i s tim se nosimo najbolje kako znamo. Dakle u okvirima koje su nam nametnuti.

Može li jednostavnije

Koje prepreke mora savladati ustanova i uprava, koja se eto našla na prvom mjestu po uvjetima rada a na drugom po kvaliteti upravljanja?
– Moj je stav i najrađe ga ne bih izrekao. Ali načelno bih rekao. Ulaskom u EU preuzimamo okvire od starijih članica mi smo tu „mlađi“. Ti administrativni okviri nisu uvijek optimalni. Nisu koncepcijski uvijek odgovarajući. Nekad se za njih hvatamo grčevito, kao sustav. Na primjer, ja danas moram pisati Ministarstvu zdravstva dopis.
On se zove Odluka o mjerama za uklanjanje utvrđenih uzroka nastavka negativnog poslovanja s akcijskim planom …pa ja ne mogu to ni izgovorit…za 2022. godinu. A onda na UV ide točka dnevnog reda o tome kako smo poslovali pozitivno. Zašto onda moram pisati ovakve prethodne administrativne začkoljice koje nitko ne čita? Kakav akcijski plan otklanjanja posljedica negativnog poslovanja ako sam pozitivan?

Sputavajuće izjednačavanje
Neprikladno, i uzima puno vremena. To su ti neki apsurdi koji se događaju. Mi imamo jako puno takvih administrativnih stvari. Moram priznati, strašno me sputavaju. Administracija buja. Ponekad je ona smislena, ponekad nije. Vjerujem da nitko takve zahtjeve ne ispostavlja jer želi, nego jer mora. Ali, nekad se doista pitam da li baš to moramo tako?

To opterećuje rad i možda je posljedica centralizacije?
– Ovo je fleksibilan sustav. On je i tržišno orijentiran. I treba fleksibilan background u kojem reakciju moramo imati danas, a ne preksutra. To je katkad u opreci s onim što se generalno traži ili očekuje.

Pokazuje li ovo istraživanje koliko su manje bolnice i sustavi sposobniji odgovoriti izazovima i zaposlenih i pacijenata, a kako su velike bolnice kao sustavi inertniji?
– U jednom sustavu koji ima 3 tisuće zaposlenih mnogi, osim što pozdrave ravnatelja kad ga negdje sretnu, nemaju možda prilike porazgovarati s njim. To je normalno, s obzirom na veličinu sustava. Mi imamo 280 zaposlenih što je 10 puta manje. U manjim sustavima moguća je ta komunikacijska razina koja je više obiteljska, socijalna. Za to ima i više prilike. To je naravno prednost koju mali sustavi mogu koristiti. Ali ima i sustava s pet zaposlenih pa stvari ne idu dobro. Nema nekakvih pravila, no ako je upravljačka osobnost sklonija osluškivanju ljudi a ne metodi „čizme“ onda je to prilika koja se dobro može iskoristiti.

CT do 4 tjedna MR do 4 mjeseca čekanja
Još jedna od prednosti Thalassotherapije, široj javnosti ne uvijek poznata, da se pacijenti u njoj ne gube. Oni su dobro vođeni i koordinirani, i takve su ustanove više po mjeri pacijenta. Ono najmanje poznato a jedna od velikih prednosti je da se na CT pretragu čeka do mjesec dana, da se na MRI čeka do 4 mjeseca dok je drama jednogodišnjeg čekanja sudbina mnogih bolesnika u drugim dijelovima Hrvatske.

– Pitanje je da li na to gledate kao na trošak ili kao na ulaganje. Skloniji sam sve što radimo gledati kao na investiciju. Ako je pacijent u centru, kako ministar kaže, onda smo svi na dobitku. To je onda dobar ulog. Osobno bih bio sretan kada bih vidio više ustanova koje to mogu. Ali tu su ograničenja koja i mi prolazimo. Želim doživjeti vrijeme kada ćemo imati otvorenije ruke upravo u tom segmentu.

Kako?
– Pa neki naši pravilnici o tome već dosta čekaju u Ministarstvu zdravstva i ja bih volio da nam ih potvrde da se kvaliteta može i stimulirati. Dakle, govorimo o sustavu koji možemo bolje posložiti u tim kvalitativnim okvirima. To je pitanje općenito zdravstvenog sustava.

Koliko ste dugo na čelu ustanove?
– U Upravu sam ušao 1998. godine i tad sam postao pomoćnik ravnatelja. Neposredno nakon specijalizacije. Zahvalan sam bivšem ravnatelju i svima koji su me to vrijeme poučavali ali i trpjeli, jer sam možda na vrijeme neke stvari naučio. Naučio sam i što ne znam. Ravnatelj sam 9 godina.

Presudni su kadrovi

Što se u tih 9 godina razvijalo?
– To je samo nastavak proteklih 20 godina. Transformacija ustanove počela je 1997. i 1998. godine kada je Emil Bratović došao za ravnatelja. Tada smo ozbiljno razgovarali o tome kako da Thalassotherapia postane ono što je nekad bila. Tada su neke stvari postavljene na temelje. Tada smo se hvatali ukoštac s mnogim problemima ali linija vodilja bila je jasna.
Od transformacije kadrova do zidova i podova. Ali, presudni su, rekao bih, kadrovi.

I nove djelatnosti su se razvijale?
– Tako je. Tada smo stvorili neku bazu za ovo što je danas. Bilo je par presudnih godina u kojima su povučeni ključni potezi.

Koji?
– Najprije smo postali Referentni centar za zdravstveni turizam što u ono vrijeme nije izgledalo kao neki baš važan koncept. Nama je to bila nekakva booster doza koja nas je gurnula malo naprijed. Uvijek se oko toga nešto događalo. Razvojno je potom ključno bilo da smo tih godina postali i akutna bolnica, s akutnom kardiologijom. To je na svaki način razina više. To povuče i ostale djelatnosti, kako ćeš razvijati tu djelatnost ako nemaš radiologiju. Radiologija je dobila novu modernu opremu.
Onda intervencijska kardiologija postaje standard pa smo i to uveli. Sve to su razvojni elementi. Da bismo u svim segmentima bili bolji, i to su nam osnove.
Tko je prije 10ak mogao pomisliti da će se danas zalisci moći mijenjati kroz intervencijsku kardiologiju koja je jako suzila polje velikih kardiokirurških zahvata. I značajno olakšala ishode i metode.

Uspjeh je dobiti ljude
Nekad je bilo teško objasniti ljudima zašto smo kupili stroj koji ima 3 tone i košta 5 milijuna kuna? Ja bih to obrnuo. Uspjeh je da smo uspjeli dobiti ljude koji na tome rade, skraćujući put do liječenja i dramatično mijenjajući sudbine bolesnika. Stroj je tu manje bitan. Ali je nužan.
Postignuće je da je tim od 20ak ljudi, došao na stručnu razinu da radi najrazličitije zahvate. Liječnici, sestre, tehničari, instrumentari, inženjeri radiologije i još mnogi drugi. Taj tim je ono što struku vuče jako naprijed.

Time nam otkrivate koncept koji je ustanovu povukao snažno naprijed, a on ipak nije tako čest u hrvatskim prilikama. Ljudi se katkad ubace u nametnute okvire i ne preispituju mogućnosti više, dalekosežnija i kvalitetnija rješenja. Time se ipak kao ustanova izdvajate.
– Možda jest tako. Ja volim poslušati profesore s Medicinskog fakulteta o 3 bazične stvari: struka, znanost, edukacija. Svi elementi su nužni. Što će vam novci ako se u sva tri aspekta ne razvijate?

Znanost, struka i edukacija

Nastavna ste baza Medicinskog fakulteta?
– Mi smo Klinika Medicinskog fakulteta, što nam je možda i najvrjednija stvar. Jer ako znate što sve klinika za taj status treba imati, to je onda ozbiljan posao.

Osobito u vrijeme kad u brojnim ustanovama klinike gube status jer kadar odlazi.
– Kad izgubiš ljude izgubiš kliniku. Nije samo jedan aspekt presudan, ali paralelno s ovim znanstvenim dijelom, vraćanju vrijednostima na kojima je Thalassotherapia nastala 1957. godine.
Zato tu 1998. godinu gledam kao prekretnicu kad smo kolega prof. dr. Alen Ružić i ja shvatili da moramo ići učiti i od drugih. Doktorirati, razvijati se osobno i znanstveno.
Da bi i u instituciji i s njom nešto napravili. Nismo samo za sebe nešto napravili, trasirali smo put drugima.

Većina stručnjaka se usavršava

Tu su i ljudi koji su dali snažan doprinos. Primjerice prof. dr. Laškarin koja je pomogla u tom znanstvenom doprinosu. Drago nam je da većina naših mladih ljudi kreće i u tom znanstvenom smjeru, dosta je doktorata, znanstvenih radova u visokoindeksiranim časopisima. Tako da nije presudna jedna stvar nego široki kontekst razvoja, svih stručnjaka na svojoj razini, tako napreduje institucija.

Sportska medicina

Razvili ste i područje sportske medicine koje je u biti nepokriveno?
– U to područje vodi nas zapravo kardiologija. A u njega nas je uvela dobra dijagnostika. Sada ulazimo u polje performansa. U njemu, oni koji žele mogu nas koristiti da bi sportaši u treninzima bili bolji u izvedbi, a pod zdravstvenim nadzorom. I utemeljeno.
Taj se dio u Hrvatskoj jako razvija, a prepoznalo ga je i naše Sveučilište. Kroz ideju instituta za sport i prevenciju kojeg Sveučilište inicira.
To je na vidiku, nije bitna lokacija nego funkcionalnost čija je važnost prepoznata. Nije važno gdje će se nalaziti nego koje će ga institucije učiniti mogućim.

Estetska medicina

Posebno ste napredovali u estetskoj medicini?
– Da, to je ozbiljno područje interesa. Kako vidite idemo i prema zajednici, pa je naša dr. Rosović inicirala školu njege kože za onkološke bolesnike. Uz dr. Teu Rosović, dermatologinju, kirurg koji nama dolazi raditi estetske zahvate dr. Zoran Veir s Rebra, izabrani su od pacijenata kao najdoktori. Lijepo je da ljudi to prepoznaju, i čestitam oboma!

Ali radimo i druge strukturne pomake u području neurologije, s kompletnom dijagnostikom, te endokrinologijom. Sve to služi zaokruživanju jedne cjeline. Pokušavamo, naime, aktivirati EU sredstva koja zapravo spadaju u zdravstveno turističko polje.

Medicina životnog stila, izvozni proizvod
Riječ je o medicini životnog stila koja je preventivno kurativna. Fokus je na prevenciji, kardioprevenciji, neuroprevenciji, endokrinologiji koja ima centar za metaboličke bolesti itd.
Ministarstvu zdravstva smo to predložili kao model za primarnu i sekundarnu prevenciju koju možemo ponuditi našim, ali i inozemnim korisnicima.

Zašto ste kad su vas nakon istraživanja HLK dovela na visoku razinu rekli da ne znate jeste li „svjetionik ili Titanic?“
– Zato što se te liste nagrada u maloj zemlji uvijek gledaju s raznih perspektiva. Zato ponavljam, dobro je da smo tu. Ali, to nije bit. Idemo svi zajedno biti bolji. Meni je cilj da sve bude bolje jer onda i mi bolje i lakše funkcioniramo. Ja sam sretan jer je i naš KBC Rijeka izbio na prvo mjesto. I to ima značaj. To me čini vrlo sretnim jer svi se naslanjamo jedni na druge.
Konačno, nagrade se mogu relativizirati ako iz njih ne izvlačimo snagu više. Kad sam dobio nagradu za zdravstveni turizam isto nisam vidio što bi bio puni značaj. Ali, ustvari se pokazalo da je važno da su u fokusu bili i Grad Opatija i Primorsko goranska županija.
Rekao bih kao zaključak da ustvari Primorsko-goransku županiju ostale mogu gledati kao svjetionik. Jer, očito je PGŽ ulagala u nas. I hvala im na tome. Mi to želimo opravdati i zadovoljan sam dok uspjevamo.

Preuzeto sa: Portala zdravlje